Čovjek boli
"Tko da povjeruje u ono što
nam je objavljeno, kome se otkri
ruka Jahvina?"
Izrastao je pred njim poput izdanka,
poput korijena iz zemlje sasušene.
Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja
da bismo se u nj zagledali,
ni ljupkosti da bi nam se svidio.
Prezren bješe, odbačen od ljudi,
čovjek boli, vičan patnjama,
od kog svatko lice otklanja,
prezren bješe, odvrgnut.
A on je naše bolesti ponio,
naše je boli na se uzeo,
dok smo mi držali
da ga Bog bije i ponižava.
Za naše grijehe probodoše njega,
za opačine naše njega satriješe.
Na njega pade kazna
radi našeg mira,
njegove nas rane iscijeliše.
(Iz. 53: 1-5)
Ima jedna stvar preko koje se vrlo lako prelazi - možemo reći da se i preskače - kad se razmatra o Sindonu (Torinskom platnu). Platno u koje je bilo umotano Kristovo tijelo pri pokopu, i u kojem je ležalo mrtvo do nedjelje ujutro, ostavlja jasne tragove snažne radijacije IZNUTRA prema platnu i kroz platno, U TRENUTKU Uskrsnuća.
Zašto je Bog to htio? Zato, da bi pokazao da je On, Bog, bio onaj isti koji je u šesti dan stvaranja svojom riječju rekao Prvom Adamu da postane čovjekom iz blata. Jer je Bog - ima moć za to - dovoljno je samo da hoće; kao što je i htio, i to rekao. A kad Bog nešto kaže, to je jer tako i hoće i jer će tako i biti. Novi Adam - pravi Bog i pravi čovjek -, potvrđuje svoje djelo na početku Stvaranja, i još ga i uvećava Otkupljenjem. Bog ne bi dopustio neko zlo, ako iz toga ne bi proizišlo još veće dobro, prenosi Akvinac učenje Otaca.
Kao što je nekad iz blata, a ne stupnjevitim razvojem živih bića protivno Sv. Pismu i svoj Tradiciji, izveo Prvog Adama, sada izvodi - uksrisujući samog sebe - iz neživog tijela Novog Adama, potvrđujući time da je Bog.
Sličan pouk daje židovima kada je usrkrsnuo Lazara nakon četiri dana provedenih u grobu. Kao što je na Početku iz blata izvadio čovjeka, tako je sada iz trulog tijela izveo van svog prijatelja iz smrti. Nevjerni židovi su shvatili da se proglašava Bogom... i zato odlučiše ubiti ga.
To je i proroštvo za sva proganjanja kršćana kroz stoljeća u ima mržnje protiv Krista. Zato i Isus govori Savlu: "Zašto ME proganjaš...", kad je ovaj, farizej, proganjao kršćane. Gonjen istom mržnjom. Ali... Bog mu se smilovao. I poslije je Pavao ispaštao kroz cijeli život.
To je naš Bog, koji se daje satrati kao grozd u tijesku za život ljudima. Dok dišemo, čeka te, jer on je Ljubav. Ovdje izgleda da je slab i nemoćan, jer njegovi progonitelji izgledaju tako jaki, drski i surovi.
Ali doći će dan, i svakome dolazi taj dan u času smrti, kad njihova moć postaje ništavna. Ovdje su netko i nešto, ali doći će čas Božje pravde, kad Ljubav mora na Sudu biti i Pravda. I jao ti ga se tebi (mislim i na sebe) ako do tada ne ispraviš svoj put, ako te ne nađe ispravna i za ući u njegovo Kraljevstvo.
Kao što su onda neprijatelji Božji htjeli ušutkati glas sa nebesa koji je došao da ih spasi, tako i sada promiču zli nauk evolucije upravo da odmetnu ljude od Boga. Ogromna većina nevjernika su to upravo zbog ove laži, jedne od najvećih laži čovječanstva. (Dobro je pogledati u tu svrhu stranicu Kolbe Center katoličkih teologa i naučnika koji brane tradicionalni nauk o stvaranju s teološkog stanovišta i preko mnogih disiplina.)
Uz tolike nepravde i zla kojih smo svjedoci, kad ne bi bilo pakla, Bog bi bio nepravedan, a to je nemoguće. Bog postoji - dokaza je bezbroj, i o Sindonu npr. govori na sve četiri strane -, i imaj na umu da je strah Gospodnji početak spoznaje.
Ne zavidi onima kojima izgleda da ide "sve na ruku". Jadni oni. Moli se za grešnike, jer ih ne čeka ništa dobro. Budi zadovoljan s onim što imaš, a ako ti je Bog dao vjeru, budi prezadovoljan. Živi po njoj jer je nagrada preobilna. Širi Božju Riječ.
Nema komentara:
Objavi komentar