srijeda, 14. ožujka 2018.

Pretpostavljeno pismo Benedikta XVI u vezi Franjinog pontifikata, "fake news"

Vatikanist Sandro Magister objavio je u potpunosti pretpostavljeno pismo Benedikta XVI Mons. Vigano (Prefektu Sekretarijata za Priopćenja Svete Stolice), u kojem navodno izražava podršku Franji te ističe da su "njihovi pontifikati na istoj liniji, unatoč razlikama u stilu i temperamentu".


Također kritizira "nezdrav sud prema kojem bi Papa Franjo bio samo praktični čovjek bez posebne teološke ili filozofske formacije, dok bih ja bio samo jedan teoričar teologije s malim razumjevanjem konkretnog života današnjeg kršćanina".

Onda, trebamo vjerovati da je to istina, jer eto tako to kaže Vatikanski Prefekt Kongregacije za Priopćenja? Ono što se tvrdi u pretpostavljenom pismu, nema smisla, i na osnovu toga se zaključuje da je pismo najobičnija izmišljotina, predstavljeno s nakanom baciti cisternu vode na požar koji razbuktavaju Franjini kritičari noć i dan.

Prije svega, trebamo jasno reći jednu stvar: Benedikt prihvaća Drugi Vatikanski Sabor, i prema tome u suštini nije daleko od Franje. Ipak, među njima je ogromna razlika.

Benedikt je usmjeravao svoju energiju nastojeći predstaviti Drugi Vatikanski Sabor u duhu vjekovnog crkvenog učenja. Nešto što nije moglo dati željene rezultate, jer i tekst i duh Sabora su takvi da se otvoreno udaljuju, proturječuju dotadašnji (i vječni) nauk Crkve.

Zato je reformistima i modernistima infiltriranim u Crkvi trebao netko tko će sjesti za ferari koncilskih reforma i pojuriti svom snagom, dajući gas do daske. To je bio Franjo.

Tko god ima oči u glavi i hoće ih koristiti, može vidjeti dijametralnu razliku između nastupa Benedikta i Franje. Podsjetiti ćemo na samo nekoliko zgoda.

Benedikt je stalno podržavao Vlč. Manelli, osnivača Franjevaca Bezgriješne. Ovaj fratar, koji je već nekoliko godina u jednoj vrsti kućnog pritvora, izoliran od vanjskog svijeta i svog reda, sve uz Franjino odobrenje, zdušno je prihvatio tradicionalnu latinsku misu kao jednu od glavnih značajki svoje reforme.


Trenutno, ovaj red je praktično uništen, unatoč tome što je imao ogroman porast redovnika za vrijeme Ivana Pavla II i Benedikta XVI.

"Stil" Benedikta je mnogo više od "stila". Klanja se Presvetom na hodočašću mladih u Madridu 2011 na klasičan način:


Dok je Franjin "stil" apsolutno drzak i drugačiji:


Franjo kleči pred novim osvajačima Evrope - "marginiranim", transeksualcima, ženama nasuprot kanonskim odredbama i sl. -, ali ne pred Presvetim:



Dok se 2006. Benedikt odvažio podsjetiti na mišljenje Bizantskog Cara o Islamu, u čuvenom govoru u Regensburgu zbog kojeg je bio nemilice kritiziran od medija (do te mjere da se docnije ispričao - apsurd, da ne kažem što drugo, jer ono što je citirao bila je čista istina):

"Pokaži mi također što je Muhamed donio novog, i naći ćeš samo loših i nečovječnih stvari, kao njegovu naredbu za proširiti mačem vjeru koju je propovijedao".

Ne, pismo nema smisla i po svoj logici radi se o teškoj, nespretnoj i sramotnoj falsifikaciji.

No, ovdje dolazimo do jedne druge konstatacije: Benedikt je jedna vrsta zatočenika u Vatikanu. Mogli bi čak reći i da je na neki način otet, da je nad njim izvršena otmica. Treba imati u vidu da Vatikan raspolaže diplomatskim inmunitetom. I to je značajan element. Nije niti jednom zgodom u ovih pet godina makar stupio nogom van vatikanskih zidina.

Sve to upućuje na nešto vrlo, vrlo trulo što miče konce iza svega ovoga.

Nespretan, možda čak i očajan pokušaj uljepšavanja Franjinog lika.




Nema komentara:

Objavi komentar